


Damon Hill je verovatno jedan od najpotcenjenijih vozača u Formuli 1. Mnogi njegove uspehe pripisuju tome što je sin bivšeg dvostrukog šampiona Formule 1 Graham Hill-a ili što je uvek vozio dobre bolide. Naravno istina, koju ću pokušati da kroz kratak pregled Damon-ove karijere predstavim, je sasvim drukčija.
Damon Hill je rodjen 17. septembra 1960. godine,
i od malena je bio u svetu motosporta uz svog oca Graham-a, koji je bio veoma
uspešan vozač, okitivši se sa dve titule šampiona F1, takodje je pobedjivao
i na trkama 500 milja Indianopolisa i 24 časa Le Mana. Medjutim, Damon nije
bio impresioniran svim tim dešavanjima, čak mu je sve to bilo i dosadno. Za
razliku od većine vozača F1 koji su svoje karijere počinjali rano u kartingu,
Damon je počeo može se reći kasno i to sa motorima. Sa 11 godina je probao
Hondin motor od 50cc koji ga je potpuno opčinio. Usledilo
je dečačko nagovaranje oca da mu kupi motor, i naravno Damonu se uskoro želja
ostvaruje. Medjutim njegova ljubav prema brzini dolazi do izražaja tek kada
je probao Dadov 350cc Baltaco motor.
Tek 1981. godine Damon počinje ozbiljno da se bavi moto trkama. 1984. odlučuje da se isključivo posveti Brand Hatch stazi i njegov trud se isplatio. Osvojio je preko 40 poena i postao "Brandsov šampion" vozivši Yamahu. Medjutim tada njegovu pažnju osvaja Formula Ford 1600. Te godine ostvaruje i svoju prvu pobedu i završava na petom mestu na kraju šampionata. Posle samo pola sezone biva proglašen za "najboljeg rukija". I sledeće sezone 1985. Damon nastavlja sa uspesima, trkajući se sa budućim vozačima F1 Mark Blundell, Johnny Herbert i Bertrand Gachot, Damon pobedjuje na šest trka završivši kao treći u Esso FF1600, kao peti u Townsend Thoresen šampionatu i kao treći u Formuli Ford Festival.
Normalan razvojni put za vozača je iz FF1600
preko FF2000 u Formulu 3, medjutim Damon preskače seriju 2000 i ide pravo
u Formulu 3. To je bio rizik koji se baš i nije isplatio. 1986. Damon završava
kao deveti u britanskoj Formuli 3. 1987. uspeva da pobedi na dve trke i šampionat
završava kao peti, a 1988. pobedjuje na British GP i završava šampionat na
trećoj poziciji. Posle tri godine u Formuli 3 Damon očajnički želi da predje
u Formulu 3000. Tada se i ženi svojom dugogodišnjom devojkom Georgie. Damon
prihvata ponudu japanskog Footwork tima da vozi za nih, medjutim bolid je
bio takoreći neupotrebljiv. Medjutim, Damon uspeva da se kvalifikuje na
svakoj trci, tako da su se mnogi zapitali šta bi se desilo da ima neki
konkurentan bolid. 1990. prelazi u Middlebridge tim, vodeći u preko 50% trka,
startujući uglavnom iz prvog reda (imao je i tri pol pozicije). Nažalost mehanički
kvarovi su uticali da Damon-ova najbolj pozicija bude drugo mesto na Brand
Hatch. Tako da ukupno trinaesto mesto nije odraz njegovih vozačkih sposobnosti.
1991. Damon nastavlja da se takmči u
F3000 ali sa još lošijim bolidom nego prošle godine. Vozi za tim Lola i ostaje
zabeleženo da je on bio jedini vozač Lole koji je uspeo da vodi na trci.
Damon-u tada stiže i poziv Frenk Williams-a da bude test vozač, koji on prihvata
i zamenjuje Mark Blundell-a. Uklapa se u tim savršeno tako da su se čule glasine
de je Damon najbolji test vozač koga je Wiiliams ikad imao.
1992. dok je još bio test vozač u Williams-u Damon-u se ukazuje prilika da vozi za Brabham F1 tim. Tim je bio u finansijskim teškoćama tako da je Damon bio pravi vozač za njih - onaj koji će dati maksimum pod veoma teškim okolnostima i koji se neće žaliti. Damon debituje u F1 na British GP i trku završava na 16 mestu, trku završava i u Madjarskoj i to na 11 mestu. Sa bolidom koji se samo jednom kvalifikovao za trku, Damon je uspeo da se dvaput kvalifikuje i završi obe trke.
1993. Nigel Mensell je osvojio šampionat
F1 1992., ali je odlučio da karijeru nastavi u američkoj IndyCar seriji, tako
da je Williams angažovao Alain Prost-a dok je mesto drugog vozača bilo upražnjeno
i naravno Damon ga je žarko želeo.
Njegove dobre vožnje u 1992. bile su odlučujuće
da ga tim angažuje. Damon je odmah rekao štampi da od njega ne očekuju previše,
medjutim svi su u njemu videli naslednika Nigel Mensell-a. Na startu sezone
Damon pokazuje svoj ogromni potencijal, na drugoj trci u Brazilu osvaja drugo
mesto iza Senna-e i svoje prve bodove u F1. Posle toga dolazi do nekoliko
odustajanja ali sve to uspeva da nadoknadi "het-trikom",tj. pobedivši
na tri trke zaredom u Madjarskoj, Belgiji i Italiji. U svojoj prvoj celoj
sezoni u F1 Damon je osvojio 69 bodova, imao 3 pobede i 2 pol pozicije,
završivši na trećoj poziciji u šampionatu, ispred njega su bili samo Prost
i Senna najbolji vozači tog vremena.
1994. Alain Prost se povukao iz F1
posle osvajanja četvrte šampionske titule, kao i Mensell godinu dana ranije,
tako da je mesto pored Damon-a u Williams-u ostalo upražnjeno. Kako je Williams
hteo samo najbolje Damon-ov kolega postao je slavni Brazilac Ayrton Senna.
Medjutim ova sezona će ostati upamćena kao jedna od najtragičnijih u istoriji
F1. "Crni vikend" u San Marinu je odneo dva života Roland Rotzenberger-a na
treningu, i jednog od najobožavanijih vozača F1 Ayrton Senna-e na samoj trci.
Sledeća trka u Monaco-u je takodje bila tragična. Na trci na kojoj je Senna
pobedjivao poslednjih pet godina, nesreću je doživeo Karl Wendlinger koji
se nalazio u komi nekoliko meseci. Na toj trci Damon je bio jedini predstavnik
Williams-a. Ovi tragični dogadjaju su značajno uticali na nastavak sezone.
Na sledećih nekoliko trka Damon-ov kolega je bio David Coulthard, sve do povratka
Nigel Mensell-a. U svojoj drugoj sezoni u F1 Damon je bio na korak do osvajanja
titule. U poslednjoj trci u Australiji rešavalo se pitanje ko će osvojiti
titulu,
Hill ili Schumaher. Na toj trci Schumaher je bukvlno "izbacio" Damon-a sa
staze u trenutku kada ga je Damon preticao i osvojio titulu sa jednim bodom
prednosti ispred Damon-a. U svojoj drugoj sezoni F1 Damon je osvojio 91 bod,
imao je 6 pobeda i 2 pol pozicije, a Williams je osvojio šampionat konstruktora.
1995. godine Damon-u društvo u Williams-u
pravi David Coulthard, koji je prošle godine pokazao veliki potencijal. Na
prvoj trci u Brazilu Damon pokazuje šampionske ambicije osvojivši pol poziciju,
ali na trci nema sreće i odustaje. Druga trka sezone u Argentini i prva pobeda
za Damon-a. U trci u Španiji Damon je imao nesreću da mu bolid otkaže u finalnom
krugu tako da je umesto na drugoj završio na četvrtoj poziciji i činjenica
da je vozio najbrži krug na trci mu ne može biti uteha. U Monaco-u Damon je
dominirao na treningu i osvojio pol poziciju sa 0.8s. prednosti, na stazi
na kojoj je preticanje gotovo nemoguće. Ipak, za vreme trke je odlučila bolja
taktika tima Benetton, sa jednim zaustavljanjem u boksu, tako da je Damon
završio kao drugi. Iako je u ovoj sezoni imao 4 pobede (Argentina, Imola,
Madjarska i Australija), 7 pol pozicija, 4 najbrža kruga, treba istaći da
je to bila sezona Benetton-a i Michael Schumaher-a.
1996. Damon-ov klupski kolega postaje
šampion IndyCar serije Jacques Villeneuve. Damon je odlično počeo sezonu osvojivši
pol poziciju na prvoj trci u Australiji. Odličan start cele ekipe je potvrdjen
i posle trke, na pobedničkom postolju su se našli Damon na vrhu i do njega
Jacqeus. Sledeća trka ista priča, Damon osvaja pol poziciju sa skoro 1s. prednosti
i biva junak vikenda, osvojio je pol poziciju, vozio je najbrži krug na trci
i pobedio. U Argentini ekipa Williams pokazuje svoju superiornost, opet ostvaruje
duplu pobedu, Damon prvi Villeneuve drugi uz još jednu Damon-ovu pol poziciju.
U prve tri trke sezone Damon osvaja maksimalan broj bodova. U sledećoj trci
je završio kao drugi, da bi opet stao na vrh u San Marino-u, razočaravši domaće
navijače koji su velike nade polagali u Ferrari i Michael Schumaher-a. Damon
pobedjuje i na German GP opet ostavivši Schumaher-ove navijače da tuguju.
Svima je bilo jasno to Damon-ova sezona, jedini koji je uspeo mu se ozbiljno
suprotstavi je njegov timski kolega Villenneuve. Ipak, sezona kako je počela
tako se i završila. Na zadnjoj trci u Japanu, Damon pobedjuje i osvaja šampionsku
titulu. To mu je bila 8-a pobeda u sezoni, osvojio je 97 poena, vozio 5 najbržih
krugova na trkama, i što će biti upamćeno kao rekord na čak 16 trka startovao
je iz prvog reda, uključujući tu i 9 pol pozicija. Konačno Damon Hill
je postao svetski šampion.
1997. Williams je nastavio svoju tradiciju
da menja vozače koji osvoje titulu. Tako je bilo i sa Damon-om, koji je prešao
u tim Arrows. Novi Damon-ov tim je imao nov bolid, nove Bridgestone pneumatike,
Yamaha motor i niko nije znao njihove
mogućnosti, mada niko nije očekivao
neke fantastične rezultate, bar ne u prvom delu sezone. Ipak, Damon se suočio
sa velikim problemima, na prvoj trci je jedva uspeo da se kvalifikuje, dok
je na trci bolid otkazao još u krugu za zagrevanje. Problemi su se nastavili
tokom cele sezone, tako da Damon nije imao pravu šansu da brani titulu. Odustao
je čak na 9 trka zbog tehničkih problema i na kraju šampionata zauzeo 13 mesto
sa osvojenih 7 poena.
1998. Damon prelazi u ekipu Jordan.
To je ekipa koja mi se dopadala i pre Damon-ovog dolaska, a nakon toga Jordan
Grand Prix je postao moj omiljen F1 tim. Ekipi poseban šarm daje vlasnik Irac
Eddie Jordan, a iz nje nekako prost "zrači" optimizam. Damon-ov klupski kolega
je Ralph Schumaher, mladji brat poznatijeg Michael-a. U prvom delu sezone
Damon je uglavnom uspevao da zabeleži plasmane izmedju 6 i 10 mesta, što je
rezultat nešto lošijeg bolida koji je vozio. U drugom delu sezone tim popravlja
aerodinamiku na bolidu i dobijaju jači i brži motor od Mugen-Honde, i tada
počinje osvajanje bodova za Damon-a i tim Jordan. U Nemačkoj i Madjarskoj
Damon završava na 4 mestu, da bi na trci u Belgiji doneo i prvu pobedu ekipi
Jordan. Na kraju šampionata ekipa Jordan zauzima 4 mesto u šampionatu konstruktora,
što je njihov najveći uspeh. Damon završava na 6 mestu u šampionatu vozača
i dokazuje svima da odlično vozi, naravno "ako ima šta".
1999. Damon odlučuje da ostane u Jordan
GP. Njegov timski kolega je još jedan bivši vozač Williams-a Heinz-Harald
Frentzen. Na prvoj trci sezone, Damon vozi svoju 100 trku u
šampionatu F1, ali nema sreće jer ga sa staze izbacuje Jarno Trulli, ali bodove
za Jordan ipak osvaja Frentzen i to drugim mestom. Posle nekoliko odustajanja
Damon trku u San Marino-u završava na 4 mestu. 16. juna 1999. Damon objavljuje
da se povlači iz F1 na kraju sezone. To je bio tužan dan za sport,
ali je bar prekinuo sva nagadjanja i pretpostavke u vezi toga. Koliki je to
gubitak za F1 najbolje ilustruje izjava Michael Schumaher-a: "Bio sam veoma
iznenadjen kada sam čuo da se Damon povlači. To je prava šteta za F1. Uprkos
njegovim godinama, mislim da je Damon još uvek jak. To je veliki gubitak za
sport. Nekada smo imali veoma interesantne bitke na stazi". Posle te najave
Damon postiže nekoliko dobrih rezultata, 5 mesto na British GP, u Madjarskoj
i Belgiji 6 mesto, mada je imao i nekoliko odustajanja. Ipak 1999. nije bila
sezona koje bi se Damon rado sećao izuzev nekoliko sjajnih nastupa.
Na kraju možemo reći da je Damon-ova karijera bila veoma uspešna, napravio je fantastične rezultate u F1 iako je počeo kasno.
U samo 115 trka uspeo je da 22 puta pobedi, osvoji 20 pol pozicija, vozi 19 najbžih krugova i osvoji 360 poena. 42 puta se našao na podijumu, 47 puta je startovao iz prvog reda, a njegova titula šampiona iz 1996.godine upisala je njegovo ime u anale Formule 1. Svi ćemo ga pamtiti kao velikog šampiona i pravog sportsmena.
[ Home ] [ Formula 1 ] [ Ruma ] [ Zexoa ]
© Copyright zexoa@design by Zeljko Turbic