Posvećena ideji da je otadžbina nešto mnogo veće od ma koje političke partije, kamoli ne od vođe ma kako velikog,veća čak od bilo kakve države, ona je veća od večne ideje o njoj Istorijsko-filozofski roman |
Sadržaj:
IZLAZAK SUNCA Za početak sam se odlučio I III IV V VI VII OTAC, MAJKA I GROB MAJČIN I II III V VI Boško i priča o očevu zarobljeništvu Čika Žika i ruski zarobljenici Branko i njegova priča na smrt, na smrt! Deda Noka i harem u Carigradu Stric Mica i njegov konj Deda Milan i okati sreski pisar ISTOK, ZAPAD I ZALAZAK Ni početka ni kraja nema, Početak je slučaj a kraj projekcija, Za početak sam se odlučio a kraj sam zamislio I II IV V
|
||
Rad na rukopisu poče sam godine 1985-te, završio sam IZLAZAK SUNCA i započeo sledeći deo. A onda su me život i inspiracija odvukli na drugu stranu. U međuvremenu smo doživeli slom jednopartijskog sistema i raspad Jugoslavije. Čak i posle takvih događanja, na zatečenom rukopisu — sem tu i tamo čisto jezičkih popravki — nije se imalo šta menjati. Izdržao je probu vremena. Jedino sam govoreći o kalemegdanskoj silueti u glavi VI našao za umesnije da kažem: temelji su večni, a ne čvrsti, dok sam rečenicu Zar kalemegdanska silueta nije tek danas jedna jedina? na kraju istog (četvrtog) pasusa sasvim izostavio. Sve drugo je ostalo tako kako je onda napisano. Čak ni ime ulice Sedmog jula nisam menjao, s tim da sam je u nastavku nazivao današnjim imenom Kralja Petra. Neka to bude još jedno svedočenje ne samo o ćudi istorije nego i o tome dokle je otprilike tekst pisan pre petnaest godina, pre no što je, eto, konačno završen. Možda će ko prigovoriti da je i deo (iz iste glave samo) iz drugog pasusa: Na domaku je ušće Save, Veliko ratno ostrvo pored kojeg ima jedno mesto gde je voda prosto stala — kao da Sava neće u Dunav, kao da Dunav ne prima Savu — ili pak plovak neko vre me ide na jednu pa neko opet na drugu stranu. I nije lako da se u jedan opšti tok jedne nepregledne reke, biblijske i svetske takoreći, ulije čitav poseban sliv čitavog podneblja, samosvojnog i svog, koje takvo treba i da ostane: različito a jedinstveno… Možda će, dakle, prigovoriti ko da je i taj deo trebalo promeniti? Ali zar je sva razlika samo u tome jesi li Srbin ili Hrvat — Nemac, Rus, Francuz? Kao da Srba nema i u slivu Une, Vrbasa, Bosne, kao da Srbin iz Hercegovine ili Krajine nema svak svoje posebne osobine, pa se ne razlikuje od Srbina iz Vojvodine, na primer? Kao da je Srbin Crnogorac isto što i Srbin iz Šumadije, a ovaj pak isto što i sa Kosova ili iz Vranja?M. N. |