ČOVEK IZA GRMA

To su lepe trospratne zgradice u lepom podavalskom naselju, sve sama bela i žuta fasadna cigla, mrko crveni krov. Na poslednjem spratu stanovi su najveći, dvoetažni, u potkrovlju spavaća soba s kupatilom i terasom – pogled sa same kosine krova. Garsonjere su tek sa jedne strane, po sredini, i samo do trećeg sprata – iznad u potkrovlju je zajednička ve­šernica, dva leptir-prozora na samoj kosini da se lakše veš provetrava i suši. Zgradice najčešće po dve, jedinstvene u paru, prolaz izemđu njih, na slobodnom delu bočne fasade one isturenije je ulaz levo, a iz prolaza desno ulaz i u drugu zgradu. To, dakle, i nisu klasične ulice, zgradice kao u cik-cak s velikim zajedničkim dvorištem-parkićem i s prednje i sa zadnje strane – četinar, četinarčić, bela breza – a sve živicom ome­đeno. Lepo naselje.

Na taj način istinske put-ulice, iako nisu baš daleko, kao da su od pogleda skrivene – najpre Podavalska. Zatim poprečne staze, parkić i po koje dečije igralište, prolaz – pa ulica Edvarda Griga. To je tek prava ulica pune asfaltne širine i visokih, baš visokih lampiona. Kratka ulica Milene Pavlović­Barili, na primer, parnih brojeva samo, više je parking prostorčić pa još i brdeljak, negoli ulica. Između nje i prethodno pomenute – drvored mladih platana. Lepo naselje, ulična imena čuvenog kompozitora i čuvene slikarke upravo mu pristaju, nikakvo čudo što se sve češće čuje: to je beogradski Monmartr (Montmartre).

Kad je dan sunčan, kad gugutke po krošnjama zaguguču a vrapci prhutom ispune okolne živice i žbunove, rekao bi čovek – raj na zemlji. Imao sam običaj da se posle višečasovnog čitanja ili pisanja i mukotrpnog proveravanja prošetam tim naseljem, u bilo koje vreme. Izbijem tako na Podavalsku, pa kroz parkić i prolaz na Edvarda Griga, potom njome natrag sve do glavne kuda idu autobusi, te opet na Podavalsku – čitav krug, to je već ceo kilometar.

Ali te noći bila je jesen na pragu, bila je već duboka noć. Svejedno, rekao bi čovek, i u raju sunce zalazi, a upravo pred spavanje treba odmoriti i misao i oko od čitanja. Međutim!

Tek što prođoh stazom između živica levo i desno kod zgrade broj 11, tek što savih u Edvarda Griga pa blagom nizbrdicom u blagoj krivini, iskrsnu iza grma s druge strane ograde‑parkića jedan čovek pred mene. Poznavao sam tog čoveka, mladić zapravo, tek zakoračio u tridesete – teško da sam se čemu dobrom mogao nadati. I on pravo pred mene, ščepa me ćutke za grudi, povuče ustranu i obori u živicu. Na ruci kojom pokušah da se oslonim, na butini, bedru i po celom telu osetih ubode, zastenjah, jao, ote mi se. Držeći mi lakat pod grlom, čovek tad progovori:

— Idući put si mrtav ako ne odustaneš! — a drugom rukom prst pred lice, pretnja i poslednja opomena.

Ja pokušah da se ispravim. On ponovo pritisnu.

— Mrtav si ako ne odustaneš, jesmo se dogovorili?!

Osećajući trnje u svome telu, reski bol i pri najmanjem pokretu, ja sam ćutao.

 Jesmo se dogovorili!? — i opet pritisak i opet prst pred lice.

Šta takvom jednom čoveku reći, šta uraditi!?

Oćutah.

On se onda osvrnu, pa me pusti – i ja se uspravih.

Odlazeći on se još jednom osvrnu. U daljini niz ulicu videla se grupa mladića i devojaka koja je ćeretala nailazeći.

I čovek šmugnu opet iza grma. Ja krenuh kući. S moje desne strane, na maloj pomoćnoj trafo-stanici stajao je predizborni plakat. Vojislav Koštunica: Zna Srbija!

Zar zaista zna, pomislih u prolazu. Ali znaće već, znaće...

Nadležnog lekara u nadležnom domu zdravlja sam odra­nije poznavao, nisam tom prilikom bio prvi put kod njega, mlađi čovek, tek sredovečan. — Napisaću Vam lekarsko uvere­nje — kaže, i zaista korektno, detaljno piše: više ubodnih rana tu i tu, više poderotina tolike i tolike dužine, podkolenica, butina, podlaktica, zaključak stručni, latinski, datum, potpis i pečat. Ali mi potom kaže:

— Pametan ste čovek, vidite u kakvom vremenu živimo, a ja sam sa izdavanjem ovakvih uverenja već imao iskustva, radio sam u Krajini. Sud je svojom blagošću, da l’ se plaše, još uvek na strani nasilnika i kriminalaca. Najčešće uslovno. A šta i da ga osude, i koliko!? Izađe pa metak u glavu, i ne znaš otkud naiđe, i ne znaš ko, jeftine su danas ubice. Nego ako imate kakvog rođaka ili prijatelja, pomlađeg, pojačeg, da on njega tako za gušu, da ga dobro izdeveta i ulubi, da mu više nikad na pamet ne padne!... Razmislite, eto, ja sam Vam na­pisao uverenje, a Vi razmislite!

Ja sam, međutim, već bio razmislio. Lekar je toga dana radio popodne, a već ujutru sam podneo nadležnoj stanici milicije:

Prijavu protiv Gorana Ljiljkovića,

adresa

Podnosilac prijave Taj i Taj,

adresa

Datum, godina 2002.

Dana 20. septembra ove godine u 23 časa i 25 minuta u ulici Edvarda Griga u Resniku a naspram broja 11 presreo me iz potaje Goran Ljiljković i bez reči – mlađi, viši i snažniji od mene – ščepao za grudi, oborio na (trnovitu) živicu sa strane i pretio smrću: „Idući put si mrtav, ako ne odustaneš!“ Ja sam ćutao.

Razlog za ovu pretnju je nezakonito i nasilno pripajanje svome dvoetažnom stanu broj 18 zajedničke vešernice u zgradi Podavalskoj 90 – u kojoj imam garsonjeru – od strane njegove majke Živane Ljiljković, oko čega je vođen i sudski spor. Nas nekoliko vlasnika u dotičnoj zgradi, naime, tužilo je, u ime velike većine, Živanu Ljiljković i Pavić Vitka, stan broj 15 – koji je zloupotrebio pečat negdašnjeg Kućnog saveta i nepo­stojeće Skupštine stanara, a Skupština zgrade po Zakonu o odr­žavanju stambenih zgrada nikada nije konstituisana – tužilo je, dakle, i pred Drugim opštinskim sudom dokazalo da je tobožnji ugovor o pripajanju vešernice sa neovlašćenim i čak falsifikovanim potpisima na takozvanom spisku saglasnosti. Presudom III – P broj 8672/99 od 15. marta ove godine taj ugovor je poništen. U međuvremenu je i Rešenje broj 356-154/99-7 opštinske građevinske inspekcije o zaziđivanju nasilno probijenih vrata postalo pravosnažno jer je Živana Ljiljković izgubila upravni spor protiv Gradske vlade čak i pred Vrhovnim sudom, tj. donet je pravosnažni Zaključak o zaziđivanju. Ne poštujući niti presudu Drugog opštinskog suda, niti rešenje građevinske inspekcije, Živana Ljiljković je 18. jula ove godine nastavila sa nasilnim pripajanjem dignuvši i krov na zgradi, na šta je na naš poziv opšinska građevinska inspekcija opet izlazila i donela Rešenje ovaj put broj 356-213/02-8 o rušenju i tih daljih radova – a mi smo podneli i krivičnu prijavu KTR broj 692/02 Dru­gom opštinskom javnom tužilaštvu jer je od prošlog leta gradnja bez građevinske dozvole krivično delo po članu 52a Zakona o izgradnji objekata. 

Za ovaj prepad i ovu pretnju nemam svedoka, sem samog Gorana Ljiljkovića, pa je umesno pozvati ga da da izjavu i predočiti mu zakonske posledice. Napominjem da nemam ni ličnih ni ikakvih drugih neprijatelja, i da mi niko nikada nije na sličan način pretio – izuzme li se pomenuti Pavić Vitko koji mi je i pred svedocima govorio da će mi glavu otkinuti, pa njego­vu pretnju (bar dosada) nisam uzimao za ozbiljno (procenju­jući, možda i pogrešno, da se iz neznanja i najviše svoje ba­hatosti upetljao u celu stvar, tj. da nije čovek koji bi zakonu baš prkosio – sem što se na sudske pozive ni jednom nije odazvao).

U prilogu: Lekarsko uverenje

Potpis

I kad god sam potom išao u stanicu milicije da se raspitam šta je sa mojom prijavom, dobijao sam objašnjenje da će mi pismeno odgovoriti, dok najzad dan uoči svoga puta u Nemačku ne dobih izveštaj:

REPUBLIKA SRBIJA

MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA

SEKRETARIJAT U BEOGRADU

Odelenje unutrašnjih poslova Te i Te opštine

Datum

BEOGRAD

Broj

NEŠIĆ MILAN

Milene Pavlović-Barili, 6

Obaveštvamo Vas da smo postupili po Vašoj pismenoj prijavi broj 214.3 – 156 od 24.09.2002. godine i obavili razgo­vor sa Ljiljković Goranom iz Beograda, ulica Podavalska, broj 90, na okolnosti navedene u prijavi. Tokom razgovora Ljilj­ković je u potpunosti negirao navode u prijavi. Imenovani je upozoren na pristojno ponašanje, a s obzirom da ste Drugom opštinskom javnom tužilaštvu protiv Ljiljkovića podneli krivi­čnu prijavu zbog neraščišćenih imovinsko pravnih odnosa, ovim prestaju naše nadležnosti do okončanja sudskog spora.

PRILOG: Lekarsko uverenje natrag

Potpis načelnika odeljenja majora Toga i Toga

Natrag na Bog&Rat