Gde
stanuju
ljudi
bez
lica
U suboti uvece reporter "Bulevara" prveo je prijatnu noc sa "Crvenim beretkama", pricalo se uz kafu i bezalkoholne napitke. Naravno, sve je bilo po zakonu i bez suvisnih objasnjenja.
Dinko GRUHONJIC
Centar za obuku Jedinica za specijalne operacije Resora drzavne bezbednosti, "Crvenih beretki", nalazi se na periferiji Kule, na jednom brezuljku (sto je neobican reljef za Backu). citav kompleks, ogradjen zicanom ogradom i pod budnim okom naoruzanih strazara (i kamera, pitajte Djindjica), bio je jedna od prvih (ako ne i prva) meta NATO avijacije 24. marta 1999. oko osam uvece. Tokom 78 dana bombardovanja kompleks je gadjan jos nekoliko puta. Danas se tragovi projektila ne vide, jer je sve temeljito rekonstruisano. O rusevinama svedoci samo izlozba fotografija, u holu glavne zgrade. Dakle, "Stolc" (deo Kule, po kojem je i ova kasarna dobila ime) za Milosevicevog vakta obnovljen je kao prioritet. Prioritet je bio i za NATO, sto samo po sebi govori stosta o ovoj jedinici.
TROFEJI IZ NEPOSTOJECIH RATOVA
Ono sto "beretke" ne kriju je spomen-soba, u kojoj je mnostvo, sa aspekta medjunarodnog ratnog prava, kompromitujucih detalja. Tu je velika karta bivse Jugoslavije, na kojoj su markerima oznacena mesta na kojima se jedinica borila: od Hrvatske, preko Bosne, do Kosova, kao i baze jedinice u Srbiji. Tu su i ratni trofeji, simboli Hrvatske vojske, Armije Bosne i Hercegovine, OVK, kao i simboli tih drzava i pokrajina. Sobom dominira i arsenal oruzja, ali i fotografije poginulih (medju kojima je i Radovan Stojcic Badza), uglavnom mladjih ljudi, koji su poginuli po ratistima diljem bivse SFRJ. Na jednom zidu je i veliki grb jedinice, kojim dominira vuk sa razjapljenim celjustima i naglasenim ocnjacima. Zasto vuk? "Zato sto je vuk evropska zivotinja. Da smo u Egiptu, na Nilu, bio bi krokodil", objasnili su nam. Tu su i zastave jedinice, Srbije, Jugoslavije, kao i ikona arhangela Mihajla. Tu je i njihova himna, koja nakon "Zaklinjem se cascu i zivotom da cu odano braniti srpski narod, ma gde se nalazio", ide ovako: "Kroz vatru i vodu, dignute glave/ Stazom pobede, casti i slave/ Ponovo gori Nemanjica plamen/ Stasaju momci tvrdi k'o kamen/ Vucja se pesma ori u plavom/ Braneci zemlju cascu i glavom/ U krvi i ognju tudjin se krije/ Al' srce junaka za Srbiju bije/ Sinovi nasi, ratnici plavi/ cuvajte srpstvo, narod vas slavi/ Kroz krv i vatru, dignute glave/ Stazom pobede, casti i slave". U spomen-sobi su i tri vrste uniforme: crna sa infracrvenim durbinima za noc, bela - za sneg, i maskirna, koju su gradjani ovih dana dobro upoznali.
VOJNICKA SUJETA?
U subotu uvece "Crvene beretke" su nas ugostile u svojoj kafeteriji, u kojoj se ne toci alkohol. Iz razgovora sa tridesetak specijalaca bilo je vidljivo da su bili jasno instruirani o cemu mogu pricati, premda i bez toga sigurno ne bi prepricavali svoja vojevanja. Ovako, mogli smo cuti kako su oni profesionalci, kojima je jedino do posla stalo. Vele, ostali su neukaljani za Milosevicevog vakta, pa su se ponadali u promene, a onda su ih i ovi izneverili. Kazu da su ucestvovali u pokusaju hapsenja Milosevica, na Dedinju, one prolecne noci. Objasnjavaju da su mislili da to, eto, treba uraditi za dobrobit otecestva, da nam krene, da dobijemo pare. Pa to i uradise, iako ni tada nije bilo zakona o saradnji sa Hagom. "Ali, hvatati jadnike koji prodaju kupus na pijaci, to je, brate, nama ispod casti, to je mogao odraditi i obican pozornik", vele o slucaju brace Banovic. Hoce da rade u okviru zakona. Kazu da nije tacno da imaju velike plate, vec k'o i obicni policajci, "sa trbusinama od pola metra". Dodaju da i oni imaju svoje porodice, da imaju radno vreme. Ali su spremni da umru kad zatreba otadzbini. "Ako ovako nastave da nam izdaju naredjenja, narod ce nas oznaciti kao placenike Karle del Ponte. Prozvace nas zastitnicima Muslimana i Hrvata", kazu. Ali, vele, nemaju oni nista protiv Haga, kad ga je vec priznao celi svet, niti imaju razloga da se sekiraju da ce ih neko sprovesti do tamo k'o Banovice. Kad im je savest mirna, dodaju, jer oni su samo radili svoj posao. Inace, Milosevic ih je pokusavao maltretirati. Dobro ih je placao dok su mu trebali za ratovanja, a zaboravljao ih kad se vrate kuci. "Ali, nije nas uspeo slomiti, niti pokoriti. Pa smo zato 5. oktobra prisli narodu", kazu. Specijalci s kojima smo razgovarali uglavnom su zavrsili srednju skolu MUP-a, a samo retki visu skolu ili fakultet. Kazu, nema se vremena za skolu kad jednom udjes u film specijalaca. Niti ce oni koji zavrse fakultet da se opredele za dobrovoljno ratovanje, smatraju.
Ko su "Crvene beretke"?
Jedinica za sprecijalne operacije, alias "Crvene beretke", formirana je 1991. godine, uporedo sa pocetkom ratova na prostoru bivse Jugoslavije. Kazu da je znacajnu ulogu u njihovom formiranju odigrao bivsi nacelnik DB-a Srbije Jovica Stanisic. Prvi komandant "beretki" bio je Franko Simanovic, poznatiji kao Frenki, zbog cega su i oni dobili nadimak "frenkijevci". Ono sto ne kriju je da su ucestvovali u ratovima na prostoru Hrvatske, Bosne i Kosova. Iako Srbija zvanicno nije bila u ratu, oni su stvoreni da bi branili srpski narod "ma gde se nalazio". Prvi put u javnosti su vidjeni zajedno s Jovicom Stanisicem, koji je oslobadjao taoce u BiH, koje je Karadzic bio svezao za bandere, kada je NATO udario po Radovanovoj teritoriji. Bilo je to 1995, a godinu dana kasnije oni su i zvanicno usli u sastav Resora drzavne bezbednosti Srbije. Bili su angazovani na Kosovu, pocetkom 1998. borili su se protiv OVK, a i kasnije. Ove godine nasli su se i na jugu Srbije, gde su pomagali ulasku jugoslovenskih snaga u kopnenu zonu bezbednosti. Ipak, delatnost ove jedinice ostaje nepoznata siroj javnosti. Zna se da u Hrvatskoj nisu bili rado vidjeni i spominjani. Pominju se u pojedinim svedocenjima, a i u optuznici protiv generala Radislava Krstica, koji je ove godine u Hagu osudjen na 45 godina robije zbog genocida u Srebrenici. Pojedine medjunarodne organizacije kvalifikuju ih kao "eskadron smrti". Terete ih da su korisceni za takozvane "crne" operacije, poput one na Ibarskoj magistrali, kao i za "hirurski precizne operacije protiv sumnjivih terorista". Za vreme NATO bombardovanja operisali su na Kosovu, i tvrdi se da su bili pod direktnom Milosevicevom komandom. Optuzbe idu cak dotle da su "beretke" ucestvovale u uklanjanju leseva s Kosova. Nijedna od tih optuzbi, medjutim, nije dokazana. Posebno poglavlje price o JSO predstavlja Milorad Lukovic (ranije Ulemek), zvani Legija ili Cema. Ili covek bez lica, posto se jako retko fotografisao. Nadimak Legija, po kojem je najpoznatiji, dobio je naravno zato sto se borio u Legiji stranaca. Za njega kazu da se pocetkom devedesetih sprijateljio s pokojnim Zeljkom Raznatovicem, pa je jedno vreme bio u Arkanovoj Srpskoj dobrovoljackoj gardi. Posle toga postao je sluzbenik DB-a, prosao je ratista u Hrvatskoj, Bosni, na Kosovu, a 1999. ukazom Milosevica odlikovan je Medaljom Obilica za ispoljenu hrabrost i profesionalno izvrsavanje zadataka. Cuvenog 5. oktobra "beretke" su se, pod Legijinom komandom, stavile na stranu naroda. Legija je vidjen u drustvu sa Djindjicem, zbog cega se u javnosti dosta dugo spekulisalo (i spekulise) da uziva zastitu najviseg drzavnog vrha, za minuli revolucionarni rad. Medjutim, pocetkom maja ove godine Legija je, zajedno sa saborcima, ucestvovao incidentu. U pucnjavi, koju su izgleda izazvale "beretke"zapaljena je i do temelja izgorila diskoteka "Tvrdjava" u Kuli. Nedugo potom, Legija je ucestvovao i u pucnjavi u beogradskom klubu "Stupica", nakon cega je 20. juna, "na licni zahtev", prestao biti komandant JSO i sluzbenik MUP-a, i kako pre neki dan sam rece, postao "umetnicka dusa". Ali je ostao pod istragom zbog incidenata u Kuli i u Beogradu. U ponedeljak je saslusan pred istraznim sudijom u Beogradu, u vezi sa optuzbama da je upleten u slucaj "Ibarska magistrala". Oprema "Crvenih beretki" je takva da im svaki militantan tip pozavidi,uglavnom je americka i firmirana je. Rade Markovic rece da je opremanje beretki itekako potpomagao i bivsi sef carine Mihalj Kertes. Osim savremenih oklopnih vozila "hamer", koja su ovih dana svi upoznali, JSO poseduje i borbene helikoptere MI 24 i transportne helikoptere MI 17. Na "hamerima" se nalazi mitraljez "brauning" i automatski bacac granata. O arsenalu lakog naoruzanja ne treba trositi reci, kao i tome da su opremljeni veoma savremenim uredjajima za komunikaciju i savremenom tehnikom uopste.