Ono što je bilo poznato već i zadnjih godina Tuđmanove vladavine definitivno je potvrđeno, ali su se utemeljenima pokazale i nove mračne prognoze: broj nezaposlenih koje je Račan zatekao dolaskom na vlast bio je veći od 338.000 - danas je u Hrvatskoj bez posla oko 380.000 ljudi, a predviđa se da će ih do kraja godine na burzi rada biti i više od 400.000. Vanjski dug Hrvatske iznosio je oko deset milijardi američkih dolara, od kojih ove godine na naplatu dolaze dvije milijarde. Nije zgoreg podsjetiti da je u bivšoj Jugoslaviji, čije je tržište bilo pet puta veće i koja je imala šest puta više stanovnika od Hrvatske, svojedobno nastala prava uzbuna kada se otkrilo da je iznos vanjskog duga 20 milijardi dolara. Tu nije kraj nevoljama. U Hrvatskoj je, naime, u zadnjem kvartalu prošle godine broj umirovljenika izjednačen sa brojem zaposlenih. Praktički, svaki čovjek koji u Hrvatskoj ima stalni posao, radi po načelu "pola pijem, pola šarcu dajem" - izdvajanja za mirovinsko, zdravstveno i socijalno osiguranje gutaju polovicu dohotka. Jedan zaposleni na svojim leđima ima jednog umirovljenika. Oko 100.000 ljudi ne prima plaću iako su, formalno gledajući, zaposleni. Rekord drži jedno poduzeće iz zapadne Slavonije, koje radnicima nije isplatilo plaću 14 mjeseci. Unutarnji dug tek iznosi oko osam milijardi maraka. U biti, on hrvatskoj privredi predstavlja čak i veće opterećenje nego onaj vanjski. Poduzeća, naime, ne plaćaju jedna drugima a država, dosad, nije plaćala svoje obaveze skoro polovici privrede. Kako je, međutim, prošle godine uveden tzv. Porez na dodanu vrijednost, svi privrednici moraju državi porez na sve fakturirane transakcije platiti unaprijed, bez obzira na to jesu li posao naplatili ili nisu. To znači da je država zajahala na kičmu privrede, na takav način da se svaki dan može očekivati katastrofa. U načelu, ekonomisti vide dva nepopularna ishoda. Ili inflaciju - od koje vlada golem strah - ili bankrot države, kojega nitko ne može zamisliti.

Cijela je hrvatska privreda ušla u sivu zonu vegetiranja. Turizam - koji je prije rata donosio preko milijardu dolara - u prošlih je deset godina posve uništen. Brodogradnja koja je bila četvrta u svijetu danas u novinama dominira jedino kada stupa u štrajk. Hrana se, paradoksalno, uvozi iz Austrije, Slovenije, Mađarske, Bosne ili Jugoslavije, jer je u tim zemljama jeftinija. Bankarski je sustav upropašten.

Trendovi: Ekonomska strategija HDZ-a podrazumijevala je model privatizacije u kojemu će se sva velika hrvatska poduzeća predati u ruke 200, po partijskom ključu odabranih, obitelji. Popularno nazvana tajkunizacija uništila je ne samo hrvatsku privredu već i bankarski sustav. Velike i uspješne sisteme, poput Tiska, Name, Dione, itd, dobili su, naime, potpuni diletanti - poput razvikanog Miroslava Kutle - koji su, zbog partijske podrške, mogli uzimati kredite iz državnih banaka bez ikakvog ograničenja. Kako te kredite, međutim, nisu mogli vraćati, kriza se preselila u bankarski sustav. Ishod je poznat: banke su zapale u krizu, proizvodile su ogromne gubitke koji su sanirani novcem iz državnog budžeta, da bi nakon toga bile prodane strancima po cijeni koja je bila i desetak puta manja od iznosa utrošenih u sanacije. Danas je u Hrvatskoj samo jedna velika banka u domaćem vlasništvu - Zagrebačka banka - ali stranci posjeduju skoro polovicu njenih dionica. Sve druge, Privredna, Splitska, Riječka, Bjelovarska itd. su de facto strane banke, a na hrvatsko financijsko tržište ušle su i velike njemačke i austrijske banke: Raifeissen Bank, Bank Austrija, Dresdner Bank... Potpuno je uništena i domaća metalska industrija, a neka su poduzeća - poput karlovačke Jugoturbine - rascjepkana i dovedena do propasti samo zbog svoga imena! Drvna industrija ne postoji - ona je na tehnološkoj i konceptualnoj razini sedamdesetih godina ovog stoljeća. Takvo je stanje Račan zatekao i u ostalim dijelovima privrede.

Ono što je još gore od toga - a što se ne može iskazati brojkama - jest kadrovska struktura zaposlenih u hrvatskoj privredi. U njoj je, naime, u proteklih deset godina izvršena temeljita kadrovska čistka u kojoj su ponajviše stradali kadrovi "starog režima" koji nisu htjeli ući u HDZ. Dosege te ekonomske orijentacije analizirala je dr Vesna Pusić, u jednom sociološkom istraživanju, gdje je jasno pokazano da su najuspješnija poduzeća u Hrvatskoj ona u kojima stari kadrovi - nisu micani. Takvih je poduzeća, nažalost, bilo jako malo.

Ipak, zbog velikih doznaka iz inozemstva - od brojne dijaspore - te zbog nekih razvijenih regija, Hrvatska ipak živi bolje od drugih zemalja u regiji. Prosječna je plaća u privredi 600 njemačkih maraka, a prosječna mirovina oko 250 maraka. No, otvoreno je pitanje kakve su, uopće, mogućnosti privredne reforme u Hrvatskoj. Hrvatska, recimo, ima 34.000 policajaca - nešto manje od dvadeset puta veće Njemačke; za vojsku se iz budžeta izdvaja dva puta više od svjetskog prosjeka, broj penzionera je ogroman i nerješiv, a značajni dijelovi privrede u boljim su danima funkcionirali na tržištu bivše Jugoslavije koje je bilo znatno veće i neopterećeno carinskim i drugim preprekama koje su danas nezaobilazne.

Ovih dana upravo ističe 100 dana Vlade Ivice Račana. Prema boljim običajima, Vlada je u tom razdoblju trebala biti pošteđena kritika, kako bi joj se dalo vremena za snalaženje. No, kritika je ipak bilo jer vremena ne dopuštaju tako dugotrajan fair-play. Najoštriji kritičari - poput Damira Kajina, iz Istarskog demokratskog sabora, smatraju da je tih 100 dana - bačeno. Vlada se, naime, više posvećuje rješavanju problema devet tajnih službi i oduzimanju ovlasti predsjedniku Mesiću, nego privredi. Politika stečajeva - dakle, svjesno proglašavanje stečaja u poduzećima kojima se ne može pomoći - do kraja godine ostavit će bez posla još, kako se procjenjuje, 50.000 ljudi. Što je najgore, čini se da nova vlada uopće nema viziju kako riješiti ekonomsku krizu u zemlji. U tom pogledu, građani Hrvatske - nakon početne euforije s početka godine - lagano gube nadu i to je najveći minus koji u svoj saldo može ubilježiti nova vlada. HDZ je bio kriv za sve, u minulih deset godina, ali vrijeme u kojemu ta konstatacija služi kao izgovor, prolazi.

"Večernji list": Najtiražniji hrvatski dnevnik, zagrebački Večernji list (koji se prodaje u 260.000 primjeraka dnevno) dvije je godine bio u vlasništvu poduzetnika Pave Zubaka i zagrebačke Montmontaže, odnosno Ivice Nuića, a da nitko od medija nije mogao dokazati da su upravo oni vlasnici tog lista. Ovih je dana afera oko prodaje Večernjaka u središtu pažnje hrvatske javnosti. Otkriveno je da su dvojica poduzetnika kupila Večernjak po direktnom nalogu Franje Tuđmana, u scenariju i režiji famoznog dr Ivića Pašalića. Afera je procurila u javnost zahvaljujući predsjedniku Stipi Mesiću koji je stenogram razgovora između Tuđmana i Pašalića, na kojemu je dogovorena ta transakcija, dao u medije. Istoga dana kada su se vlasnici Večernjaka sami javili - računajući da je bolje da vlasništvo priznaju samoinicijativno, nego da do njihovih imena dođe saborska istražna komisija - obznanjeno je i da će Večernjak, iz njihovih ruku, kupiti austrijski koncern Styria. Tako su danas i svi vodeći hrvatski mediji, izuzev televizije i radija, u većinskom ili značajnom vlasništvu stranaca.

Ključno pitanje ove afere ipak je hoće li dr Ivić Pašalić biti uhapšen ili ne. On se pravi lud, tvrdi da mu je sve to napakirao Mesić u pokušaju da ovlada HDZ-om, i vrlo hladnokrvno demantira sve napade na sebe. Na ruku mu ide i prirodna sklonost Ivice Račana oportunizmu i nezamjeranju: Račanova vlada ne želi procesuirati kriminalce iz HDZ-a, dok je to jedna od najozbiljnijih namjera predsjednika Mesića. Ishod slučaja Pašalić pokazat će stoga i odnos snaga Mesić - Račan. Večernji list će, gotovo sigurno, nakon ovoga ostati u austrijskom vlasništvu.