| |
Ovo je jedna od novijih metoda isceljivanja.
Izuzetno je efikasna i jednostavna za primenu, tako da je bukvalno
svako može primenjivati, a da ne mora imati nikakvo
medicinsko znanje. Nastala kao originalna ideja i zatim
kombinovanjem sa ostalim tehnikama pretvorila se u moćnu i za
rukovanje jednostavnu alatku. Idejno ju je osmislio Dr Genadij
Temnjikov.
Razne druge tehnike isceljivanja su više-manje zahtevale neko
medicinsko predznanje, određene uslove za primenu, ulazak u posebna
stanja organizma itd. Poenta metode informacije je da sve
pojednostavi i da svakome mogućnost da može isceliti prvenstveno
sebe i svoju familiju, a zatim i prijatelje i ostale ljude.
Prednost ove metode je i što osim taktilnog kontakta sa pacijentom,
terapija može da se vrši i mentalno, kao i preko slike. Čak je
moguće nalaziti i buduće informacije preko takozvanog vremenskog
sočiva i otklanjati ih.
Metoda se zasniva na tome da mi možemo uz malo vežbanja pronaći
negativnu informaciju u telu, otkloniti je i uspostaviti prirodan
tok energije u organizmu čime se dolazi do isceljenja. Isceljenje
može nekad biti trenutno, nekad iz više tretmana, što zavisi od
težine bolesti i veštine iscelitelja. Ono što je najvažnije Mi ovde
otklanjamo uzrok bolesti, a ne posledicu, što je često slučaj u
medicini.
Pri tome mi nikad ne možemo pronaći pozitivnu informaciju,
već samo negativnu koja šteti organizmu, tako da ne postoji nikakva
opasnost da sebi ili drugima naškodimo. U najgorem slučaju ništa se
neće dogoditi.
Negativna informacija uopšte ne mora biti na onom mestu koje nas
boli ili na organu koji je bolestan. Kao kad virus upadne u
kompjuter, on luta sadržajem vašeg hard diska i stvara pometnju
dajući nove komande vašim programima. Nešto slično se dešava i sa
negativnim informacijama. One mogu nastati vašim ili tuđim
negativnim mislima između ostalog. Negativna informacija je i stres
koji doživite.
Sa energetskog stanovišta, ovo je lako objašnjivo. Skoro sve bolesti
su psihosomatske prirode i čovek ih je stvorio. Poznato je da su
misli naše najjače oružje, ali mi to obično zanemarujemo. Kada se
stvori negativna informacija, ona krene da deluje prvo na
energetskom planu, pri čemu Vi za sada ne osećate nikakve promene.
Kada je došlo do energetskog oštećenja, posle nekog vremena to
počinje da se manifestuje na fizičkom planu. Tada počinjete da
osećate bol i tegobe. Najgore je što veliki broj ljudi kad se
razboli tada krene još više da razmišlja negativno: da li će
ozdraviti, šta će biti sa njima, strah je sve veći itd. To može samo
pogoršati situaciju, a ne pomoći.
Slikovito da objasnimo šta znači kad se promeni energetski tok.
Zamislite samo kad reci promenimo tok, ako na primer postavimo
branu. Šta se tada dešava. Zemlja koja je do tada bila plodna,
navodnjavala se, presušuje.
Tako nešto se dešava i u našim organizmima, ako se promeni
energetski tok.
Sada krenimo sa upućivanjem u metodu. Prvo idu 7 osnovnih principa
kojih se uvek pridržavamo kad radimo.
7 osnovnih principa:
1. Pogled sa strane (otići u stranu)
Prvenstveno gledamo sebe. Treba da pokušamo da vidimo našu svest sa
strane, jer ćemo tokom rada uvek da se obraćamo sebi. Dobro je da
vizuelizujemo sebe u nekom prostoru i našu svest iznad tela.
2. Ja ne razumem - Ja razumem
Preko naših čula dobijamo prva saznanja o informaciji. Drugo
je svest, a treće stanje. Čula, svest i stanje čine
trojstvo. Naš mozak radi preko stanja (srećni, nesrećni, depresivni,
zaljubljeni). Možemo da osetimo naše trenutno stanje. Naš mozak
operiše logičkim operacijama i daje značaj i značenje bilo kojoj
informaciji koju dobijemo.
3. Kodiranje informacija
Nakon što pronađemo informaciju, mi je kodiramo, imenujemo. Od
velike je važnosti da ovaj princip stalno primenjujemo. Svaki
put kad naiđemo na informaciju, treba da je potvrdimo nekom rečju da
bi je kodirali. Recimo: da, imam tu informaciju, dobio sam je.
4. Informaciona dovoljnost (adekvatnost)
Kad naiđemo na informaciju, naš mozak to registruje, objedinjuje
informacije i na kraju daje ime tom pojmu. Drugim rečima kada imamo
dovoljno informacija o nečemu, mozak ih objedinjuje i daje im ime
(shvatili smo šta je). Tog trenutka ne tragamo za novim
informacijama, jer će one samo potvrditi naše saznanje, nisu nam
potrebne. Znači kad ispunimo dovoljnost, ne treba da gubimo vreme
više na tome, već da preduzimamo dalje korake.
5. Ovde i sada
Ovaj princip proizilazi iz četvrtog principa. Znači ne razmišljamo
šta je bilo i šta će biti, već radimo sa informacijama ovde gde se
nalazimo i sada.
6. Ohrabrenje, a ne kažnjavanje
Kad god nam se čini da smo napravili neku grešku, ne treba da grdimo
sebe, već treba sebi da damo ohrabrenje. Naš mozak se razvija sa
nama, stiče nova saznanja i treba mu podrška. Zato uvek treba sebe
da ohrabrujemo.
7. Ćutanje je zlato
Nekim ljudima koji su bolesni ne treba da pričamo o bolestima.
Ponekad je bolje ćutati. Kad god radimo sa pacijentom, on i ne treba
da zna kako delujemo na njega tj. sa kojim programima, jer bi mogao
nesvesno da ih poništi ili umanji njihovu terapeutsku snagu.
|
|