Tradicija

 
     
 

Duhovna tradicija
U bilo kojoj religiji sveta nailazimo na priče ili zapise o viđenju svetlosti oko ljudskih glava. Ako odemo u prošlost nekih 5000 godina, susrećemo se sa starom indijanskom duhovnom tradicijom, gde se govori o univerzalnoj energiji zvanoj Prana. Ta univerzalna energija se smatra osnovnim sastavom i izvorom celog života.

Krenimo sada napred kroz vreme i nekih 3000 godina pre Isusa Hrista kod Kineza nailazimo na životnu energija koju oni nazivaju Chi. Chi obuhvata energiju i živih i neživih materija. Ravnotežu održava dualnost jina i janga. Živi sistem je zdrav kada su jin i jang u ravnoteži. Kada je neravnoteža, tada je bolesno stanje.

Približno 538. pre Isusa Hrista susrećemo se sa jevrejskom mističnom filozofijom Kabalom. Ovde je energija astralna svetlost. Ako pogledamo hrišćanske religiozne slike. vidimo i Isusa i sve svece okružene svetlošću.

Energija ili energetsko polje je opisivana u mnogim učenjima. Pomenućemo samo neke: stari Hindu Veda tekstovi, Rozenkrojceri, Budizam itd.

Naučna tradicija
Nekih 500 godina p.n.e. Pitagorejci su izašli sa teorijom o energiji koja se prožima kroz ceo univerzum. Životnu energiju su opažali kao osvetljeno telo i smatrali su da ta svetlost može čak i da leči bolesti.

U 12.veku Buarak i Libeo dolaze do zaključka da ljudska bića imaju energiju koja može izazvati interakciju među njima na rastojanju. Jedna osoba na primer može samo svojim prisustvom izazvati u drugoj efekat zdravlja ili bolesti. U 19. veku matematičar Helmont zamišlja životni duh kao univerzalni fluid koji prožima celu prirodu. Tih godina univerzalnu energiju razmatra i Mesmer koji stvara mesmerizam, kasnije opisan kao hipnotizam.

U 20.veku dolazi do naglog razvoja fizike, a dvadesetih godina veka dolazi i do susreta sa subatomskim česticama. Interesantno je bilo da je priroda pri svakom eksperimentu odgovarala paradoksom. Što su naučnici više pokušavali, paradoksi su bili sve veći. Konačno su fizičari shvatili da je paradoks deo suštinske prirode subatomskog sveta. Recimo fenomen svetlosti obuhvata i koncept čestice i koncept talasa.
Maks Plank je dokazao da se toplotna energija ne emituje kontinualno, već diskretno u obliku kvanta.

Tako na kraju nauka dolazi do dualizma kao što nam to govori i duhovna tradicija(najjasnije se manifestuje u konceptu Jina i Janga).
U skorije vreme dr Šafika Karagula je uz pomoć  jednog ekstrasensa povezala poremećaje čakri sa bolešću.
Poslednjih godina grupa ruskih naučnika je izmerila da živi organizmi emituju energetske vibracije na frekvenciji između 300 2000 nanometara. To su nazvali biopolje ili bioplazma. Njihovo otkriće podržali su u Velikoj Britaniji, Holandiji, Nemačkoj i Poljskoj.
1988. dr Valori Hant uz pomoć aparata i ekstrasensa i više puta ponovljenih eksperimenata dolazi do zaključka da svakoj boji odgovara određeni raspon frekvencije. Pretpostavljam da vas zanima koje su to vrednosti, tako da vam ih predstavljam:             

 

 
 
Plavo

250-270 Hz plus 1200 Hz

 
Zeleno 250-475 Hz
Žuto 500-700 Hz
Narandžasto 950-1050 Hz
Crveno 1000-1200 Hz
Ljubičasto 1000-2000, plus 300-400;
  600-800 Hz
Belo 1100-2000 Hz
 
 
Primećujemo da samo plava i ljubičasta imaju ekstra pojaseve.
 
 
 
 

Povratak na bioenergiju