english version You can see this text on english
 

Aromaterapija

 
     
 
 
 




Aromaterapija je praksa korišćenja  isparljivih biljnih ulja, ukljućujući esencijalna ulja, za psihološku i fizičku dobrobit.

Prijatna, prirodna aroma može imati pozitivan psihološki efekat na telo.

Esencijalna ulja koja su čista
"esencija" biljke ispostavilo se da pružaju kako psihološku tako i fizičku korist kada se koriste ispravno i bezbedno. Ima mnogo esencijalnih ulja. Oblast profila esencijalnih ulja broji preko 70 esencijalnih ulja.

Parfimisana ulja takođe poznata kao mirisna ulja ili
"mirisi" nisu isto što i esencijalna ulja. Parfimisana ulja i mirisi sadrže neprirodne hemikalije i ne pružaju terapeutsku korist koju daju esencijalna ulja.

Korist od
"arome"
Esencijalna ulja koja se unose u telo čulom mirisa veruje se da pružaju psihološku i fizičku korist; ne samo da aroma prave biljke stimuliše mozak da izazove pozitivan efekat, nego se i prirodni sastojci esencijalnog ulja unose u pluća i takođe mogu da obezbede fizičku dobrobit. Ako se ne uradi ispravno i bezbedno, međutim, upotreba esencijalnih ulja takođe može da ima ozbiljne posledice.


Korist od fizičke primene

Ulja koja se stavljaju na kožu veruje se da se absorbuju protokom krvi. Sastojci različitih ulja smatra se da pomažu u raznim zdravstvenim, estetskim i higijenskim uslovima.
Pošto su esencijalna ulja tako moćna i koncentrisana, njih nikad ne bi trebalo stavljati na kožu u njihovom nerastvorenom obliku. Da bi se esencijalna ulja stavila na kožu, "nosioci ulja" koji su čista biljna ulja se koriste da razblaže esencijalna ulja i da ih "odnesu" do kože. Uobičajeni nosioci ulja uključuju slatko ulje badema, košticu kajsije i ulje od koštice grejpa.

Druge koristi

Esencijalna ulja mogu da pruže druge koristi tako
đe. Neka ulja, naprimer, ponašaju se kao prirodno sredstvo za zaštitu od komaraca i pesticid. Možete se prisetiti da korišćenje "citronella" sveća tokom leta drži komarce na distanci. "Citronella" esencijalno ulje je glavna osobina ovih sveća koje donose ovu korist.

Mešavine esencijalnih ulja

Esencijalna ulja se mogu međusobno pomešati radi posebno prijatnog mirisa i takođe koristiti za dobijanje posebne zdravstvene koristi. Sinergijska mešavina pravih ulja u odgovarajućim uslovima se smatra boljom za sveukupnu korist nego kada svako ulje radi za sebe.


O proizvodima aromaterapije

Nisu svi spremljeni proizvodi aromaterapije označeni rečju
"aromaterapija" čisti i prirodni. Proizvodi koji sadrže veštačke sastojke ne daju pravu korist aromaterapije. U najgorem slučaju, ne daju nikakvu korist. U najboljem slučaju, pružaju samo deo koristi koju obezbeđuju prirodni proizvodi. Prodavci koji traže prave proizvode aromaterapije moraju da pogledaju sastojke proizvoda da bi proverili da proizvod ne sadrži mirisna ulja ili nečiste (hemijske) sastojke. Osnovno pravilo je da se treba čuvati proizvoda koji ne navode svoje sastojke i onih koji se ne hvale da imaju čista esencijalna ulja (pogledajte one koje imaju reči kao što je miris). Napominjemo, međutim, da neki prodavci mešavina aromaterapije dobrog kvaliteta ne ističu svoje sastojke jer brinu da drugi ne prekopiraju njihovu kreaciju. Ako zamolite prodavca da vam da više podataka o mešavini, i čujete njegov odgovor, trebalo bi da dobijete bolju ideju o kvalitetu mešavine koja se prodaje. Dobri nabavljači bi trebalo da jedva čekaju da vam navedu sastojke kada su zamoljeni da to učine pošto neki ljudi izbegavaju pojedina ulja zbog zdravstvenih problema.

 

 
 





Istorija aromaterapije

Aromaterapija vodi poreklo od dve reči. Aroma- znači miomiris ili miris, a Terapija je lečenje. Aromaterapija je bila primenjivana kod najdrevnijih civilizacija i ima reputaciju da je bar 6000 godina stara. Široko je rasprostranjena misao da je početak Aromaterapije u Egiptu. Medicinski papirusi koji datiraju oko 1555 pre nove ere, sadrže lekove za sve tipove bolesti i metode primene koji su slični onima koji se koriste u aromaterapiji i medicini lekovitim biljem danas.
Egipćani su koristili metodu poznatu kao infuzija da izvuku ulja iz aromatičnih biljaka i tamjan je verovatno bio jedan od najranijih načina korišćenja  aromatika. Tamjan je spaljivan u zoru kao ponuda bogu sunca Ra, mira je nuđena mesecu. Egipćani su bili eksperti za balsamovanje koristeći aromatike da sačuvaju telo. Koristili su i mirišljava ulja za masažu posle kupanja. Grci su nastavili upotrebu aromatičnih ulja i koristili su ih medicinski i kozmetički. Grčki lekar, Pedacius Dioscorides, napisao je knjigu o medicini lekovitim biljem i to je bar 1200 godina preporuka zapadne svetske standardne medicine. Mnogi od lekova koje on pominje su i danas u upotrebi u aromaterapiji.

Rimljani su mnogo njihovog medicinskog znanja preuzeli od Grka i nastavili su da poboljšavaju sposobnosti aromatika sa Rimom kome je priličilo da bude svetska prestonica kupanja. Posle kupanja oni su hteli biti nauljeni i izmasirani. Rimlljani su počeli da uvoze nove aromatične produkte iz Istočne Indije i Arabije otvaranjem trgovačkih ruta.

Kroz krstaške ratove znanje aromatičnih ulja se širilo na Daleki Istok i Arabiju i bio je lekar poznat kao Avicenna koji je živeo od 980-1037 ove ere, koji je shvatio da prvo mora koristiti postupak poznat kao destilacija da bi destilovao esenciju ruže, mada je verovatno prošlo mnogo godina dok se proces nije usavršio. Arapi su otprilike u isto vreme pronašli kako da destiluju alkohol čineći mogućnim proizvodnju parfema teških uljnih baza.

Postoji velika mogućnost da su drevne kineske civilizacije koristile neke oblike aromatika u isto vreme kad i Egipćani. Shen Nung's knjiga lekovitih bilja je najstarija opstala medicinska knjiga u Kini datirana oko 2700. pre nove ere i koja sadrži informacije o preko 300 biljaka. Kinezi su koristili aromatično bilje i palili aromatična drva i tamjan da bi pokazali poštovanje prema Bogu.

Tradicionalna Indijska medicina poznatija kao ayurveda je bila uvežbavana više od 3000 godina i uključivala je aromatičnu masažu kao jedan od glavnih aspekata. Invazija Južne Amerike od strane konkvistadora dovela je do otkrića više mediciskih biljaka i aromatičnih ulja pošto su Asteci bili veoma poznati po njihovim biljnim lekovima i Španci su bili zadivljeni  bogatstvom medicinskog bilja koje je nađeno u Montezuminim  botaničkim baštama.

Severnoamerički Indijanci su takođe koristili aromatična ulja i proizvodili njihove sopstvene biljne lekove.

Do 19 veka nije bilo  naučnika u Evropi da počnu istraživanje efekata esencijalnih ulja na bakterije u ljudima.
Francuski hemičar , Rene Maurice Gattefosse, započeo je istraživanje isceljujućih sila esencijalnih ulja nakon što je izgoreo ruke u njegovoj laboratoriji umočivši ih u ulje lavande i bio je impresioniran kako brzo isceljuju rane. 1937 je objavio knjigu o antimikropskim efektima ulja skovavši naziv Aromaterapija. Nastavio je da sklapa poslove proizvodivši ulja za upotrebu u kozmetici. Otprilike u isto vreme drugi Francuz, Albert Couvreur, objavio je knjigu o medicinskoj upotrebi esencijalnih ulja.
Francuski doktor medicine , Jean Valnet, otkrila je Gattefosse's istraživanje i počela eksperimentisanje sa esencijalnim uljima. Otprilike u isto vreme, Margaret Maury, francuski biohemičar razvila je jedinstveni metod primene tih ulja na kožu sa masažom. Micheline Arcier, sada živi u Londonu, proučavala je i radila sa Maury i Valnet i njihove kombinovane tehnike stvorile su oblik Aromaterapije koji se sada upotrebljava širom sveta.

Esencijalna ulja su vrlo skupa za proizvodnju, neka više nego druga, usled čega su komplikovani procesi i količina biljaka potrebnih za proizvodnju ulja, približno 400 kg majčine dušice je potrebno za proizvodnju 1 kg esencijalnog ulja, 2000 kg ružinih latica za 1 kg ulja, 6 tona pupoljaka pomorandže za 1 kg Nerolija i 4 miliona cvetova Jasmina za proizvodnju 1 kg potpunog Jasmina.

 

 
 
  Povratak na Puteve Alternative
  Vi ste posetilac
broj
 
 
             
    Istorija Biljke Ulja Recepti Kontakt