Bojana Sindjic, mlada slikarka iz Beograda, jedno je od najvecih osvezenja na srpskoj likovnoj sceni na prelazu u treci milenijum. Njeni radovi, radjeni klasicnom tehnikom ulja na platnu inspirisani su najcesce ljudskim telom i njegovim egzistencijalnim oblicima, odlazeci cesto u prizore nadrealnog uvecanja i fantastike. Ciklus crteza "Saputnici" sadrzi jedinstvenu zbirku potpuno nadrealnih portreta likova cija se suptilnost i lepota danas tesko mogu pronaci u savremenom izrazu likovne umetnosti. Bojanini radovi predstavljaju potpuno novu i originalnu sintezu forme skulptura Alberta Djakometija i Henrija Mura, i slikarskog rukopisa Frensisa Bejkona i Maks Ernsta. Bojana ipak ne moze naci pravo uporedjenje ili svrstavanje u odredjeni slikarski pravac, jer uvek ostaje dosledna svojoj inspiraciji i unutrasnjem svetu maste i talenta: prizori uskih hodnika kroz koji tumaraju cudna amorfna bica; likovi Svetaca koji kao da su preneti sa oslikanih zidova pecina jos mnogo pre pojave Hriscanstva; portreti misterioznih likova koji asociraju na persijske ili mesopotamijske vladare; tuzni i pomalo jezoviti likovi skromnih decaka iz mracnih skolskih internata; zuta plesuca tela koja vriste u mracnom prostoru univerzuma... Umetnica kao da je licno prisustvovala ovim nadrealnim prizorima krunisanja careva davno ugasenih dinastija, tumarajuci zajedno sa covekolikim bicima-prijateljima-pratiocima kroz hodnike vremena onostranog, nama neprepoznatljivog sveta i vremena. Slikarstvo Bojane Sindjic mozda bi se najbolje opisalo kao ekspresivni nadrealizam. Bojanini crtezi su prisutni medju Beogradjanima na plakatima za uspesne predstave u kamernoj operi Madlenianum: "Orfej u podzemlju", "Sinjor Bruskino" i "Nasilje nad Lukrecijom".

Nenad Stefanovic